14. 2. 2011.

Za ideale žive budale


1. Mesto: Parking ispred glamuroznog mesta na kom se održava glamurozni događaj.
Radnja: Parkira se retko luksuzna limuzina, iz nje izlazi sin vlasnika Shell-a, nosi Che Guevara majicu i puma sako.
Pitanje: Ko je od Če Gevare napravio ikonu liberalnog tržišta?
2. Mesto: Knez Mihailova
Radnja: Svaki treći kreten nosi „palestinku“ tvrdeći da je alternativno i nosi poruku nešto što je, za ovu godinu, preporučio svaki vodeći modni dizajner.
Pitanje: Zna li pola navedenih kretena gde je Palestina i šta „palestinka“ znači?

Kraj XX i početak XXI veka je period raskida čovečanstva sa svim ljudskim idealima koji su ljudsko činili mogućim. Čovečanstvo je uspelo da obesmisli sve svoje ideale i to je najveća osveta ograničenih. Izvojevali smo pobedu nad samim sobom. Iz proseka se više ne može iskočiti. Više ne postoji odskošna daska. Današnja avangarda vesla na talasu starom koliko i čovečanstvo. Sloboda, pravda ideje su stare koliko i civilizacija i još nisu ostvarene, ni ratovima, ni milionima poginulim za njih, ni naučnim revolucijama, ni, svim do jednog, zloupotrebljenim otkrićima. Pa zar nije očigledno da ih ljudski rod ne može ostvariti. Ograničenost je zamajac novog doba, kao i mnogih prethodnih. Če Gevara našeg doba nije ludi lekar i humanista iz Argentine, on je osoba stara 40 do 60 godina, gleda neki reality show i svoje mišljenje čita u jutarnjem izdanju lokalnih novina. Izađi na ulicu i vizuelnim pregledom lociraj dva slučajna prolaznika. Od vas trojice, najmanje dvojica su heroji novog doba. Svet nikada nije imao više heroja, ni manje ljudi koji zaslužuju heroje.
Ako postoji univerzalna ljudska ideja, iznad svih nas, ta ideja je obesmišljena upravo čovečanstvom. Ako Bog postoji, pakleno je ironičan. Skoro mi je dugarica čitala o razgovoru čoveka sa Isusom. Parafraziram: „Ako si ti sin jednog, svevidećeg, sveznajućeg i svemogućeg, ako si došao da se žrtvuješ za nas i stradaš znajući da ćeš vaskrsnuti, tvoja žrtva i nije tako velika...“. Istorija se ne ponavlja da bismo iz nje učili. Istorija se ponavlja jer nismo sposobni da učimo. Niče je u pravu, istorija nema smisao, da ga je imala, do sada bi bio ostvaren. Istorija nije cirkularna, mi statiramo. Nekoliko sporadičnih bljesaka je malo, i došli su samo posle perioda najvećeg mraka, kao renesansa posle Srednjeg veka. Jedina nada čovečanstva je desetkovanje čovečanstva i nove karte, sa ovima se više ne može igrati.
Razum je najveće prokletstvo novog doba. Ako nam ga je neko dao, sigurno je namenjen kao kazna, ne kao blagoslov. Jedina uteha je da taj neko, izgleda, stvarno voli čovečanstvo, jer je proklet samo minoran procenat istog. Što je sposobnost razuma veća, sve je veća želja za nemanjem razuma – ironija tvorca, očigledno, nema kraja. „Jedini spas pobeđenima je da se ne nadaju ni u kakav spas“. Ne možeš ništa da uradiš. Oduzete ideale zameni greškama. Koncept je da najbolje godine života provedeš mukotrpno se boreći za bezbrižnost i slobodu u godinama kada češ biti neupotrebljiv. Konceptom uopšte nisam impresioniran. Samo greši što više, neguj zablude, gluposti, greške i neumerenosti. I uživaj samo u onom što je jednostavno, lako i besmisleno. Niko i ništa nisu vredni truda i patnje. Nemaš vremena za dvosmislene, dubokoumne i neodlučne. Ne moraš da imaš ženu i dete, nisi zbog toga ovde. Na kraju, odakle ti pravo? Da, da, mali sigurno jedva čeka da se rodi i bude oblikovan prema tvojim neostvarenim ambicijama da živi u nekom dobu koje neće biti tvoje... Greške su jedini siguran pokazatelj da si postojao, da pokažeš sebi da si postojao. Jedini siguran način da, makar na mikro nivou nešto zatalasaš. I talas u čaši je ipak talas. Ostavi negde neki ožiljak, neko razbijeno staklo, neki abortus. Greške su jedino što imaš i jedino na osnovu čega možeš da se osetiš čovekom. Vrhunac razuma nisi postigao kada odgovoriš na pitanje „Zašto smo ovde“, nego kada shvatiš da je pitanje besmisleno. Nema razloga, ako ga i ima, nema ga. Kada ti greške dosade i shvatis da su čak i one besmislene, ne ostaje ti puno toga, možda ironija, kao skriveni model izrade čovečanstva...

Нема коментара:

Постави коментар