17. 3. 2011.

PR paranoja ili šta selebriti njuška ne sme sebi da dozvoli

Piše: Sonja Martić

Jedna od stvari koje mi veoma idu na živce je lažna empatija. Kao, svi smo tolerantni, osećajni, razumni, branimo slabije i njihova prava, a ovamo smo monstrumi čak i prema svojim najbližima. Osuđujemo mučitelje životinja, a ispod časti je udomiti nekog ’avlijanera’, podržavamo gejeve jer je moderno, a okrenuli smo leđa prijateljima iz detinjstva. To me je letos inspirisalo da napišem status otprilike sledeće sadržine: Dirnuta sam masovnom empatijom prema Evi Ras, ali bolje brinite o svojim bakama i dekama jer pomenuta glumica ima salonac gajbu koju rado pokazuje novinarima Glorije i Storija (i koju, u krajnjem slučaju može da izdaje) i često navodi kako odlično zarađuje od prodaje svojih slika i knjiga.


Mislim, boli mene uvo za Evu Ras i njeno učešće na Farmi da ne bi ’crkla od gladi’, ali mi je malo upadalo u oči to licemerje- 30000 što omladine što malo starijih pruža pomenutoj virtuelnu podršku zbog ukinute penzije, a barem pola njih ne ustaje starijim licima u prevozu, psuje ih i naziva komunjarama. I još nešto me posebno nervira- javno deklarisanje kao žrtva, mučenik, paćenik i sirotinja. Kladim se da bi u ovoj ludoj Srbiji Mišković skupio lepe parice kad bi objavio bankrot i zamolio građane da uplate koji dinar da ne bi skap’o od gladi.

Elem, status je imao odjeka među mojim virtuelnim drugarima, a jedan od njih, poznati kolumnista je napisao: ’Bravo. Kradem.’. S obzirom da je dosta uticajan logično je da reakcije nisu izostale (nije me tagovao u statusu, nego je samo napisao ’by Sonja Martić’). Neki su se složili, neki ne, a vrhunac je bio komentar jedne naše poznate spisateljice koja me je nazvala zlom i licemernom očajnicom koja vodi tuđe živote. Dodala je da je posećivala Evu i da lažem za stan. Bi mi neprijatno u trenutku, pogotovo što je dotična moj frend (pisale smo za isti časopis), i ponovo naglasih da nisam ciljala na Evu već na to preprisutno licemerje. Ma kakvi. Raspirila se i uspela da naglasi da poseduje 3 stana, pa nek ljudi mrze nju, a ne Evu. U međuvremenu se i na mom profilu proširila diskusija, i ja skromno dodah: ’Drugari, upravo me je N.N. nazvala zlom i licemernom, kakav uspeh od tako oštrog pera! :)’. Status je bio duboko ironičan ako se uzme u obzir tematika o kojoj pomenuta piše. Notifikacije su počele da me ubijaju, a spisateljica je sa pravde za Evu prešla na mene. ’Sonja Martić je očigledno opsednuta sa mnom, pošto me proziva a i dodala me je za frenda!’

Ženo draga, u kojoj god redakciji da sam bila, svi smo se dodavali međusobno, bez obzira da li se znamo lično. Uostalom, nemoguće da me ne znaš jer mi je slika išla preko cele strane. Naravno da ne rekoh to, samo sam napisala da je nekulturno da čoveku zatrpavamo zid svojim kokodakanjem, kad se u debatu uključi neka Tanja. Nazva ona mene psihopatom, uhodom i bolesnicom koja proganja našu fejm’s spisateljicu. Nešto meni bi tu čudno. Dotična Tanja nije mi frend, a njoj jeste. Kako onda zna šta sam komentarisala na svom profilu, kad samo frendovi mogu da ga vide? Ukapirah u sekundi: spisateljica joj govori šta sam napisala, a ova me pljuje kod Bigija na profilu pošto ne može na mom. Napisah to, trudeći se da budem što manje ironična, jer mi bude ponekad žao ljudi paranoično opterećenih sobom kad ispadnu smešni. Ko te bre proganja, ženo? Izmišljeni drugari? Blokirala me je iste sekunde.

Setih se jednog simpa teksta o katastrofalnom ličnom PR-u jedne naše voditeljke. Naime, dotična nema svoj FB profil, ali postoji stranica koju održava fan a ne ona, i to je više puta naglašeno. Međutim, u fotografijama ima sasvim privatnih scena i situacija, slikanih običnim a ne profi aparatom (dakle nisu preuzete sa neta ili iz novina). Prenosim kraj teksta: ’ Gradjenje brenda, bez obzira da li je u pitanju proizvod-usluga, institucija ili pojedinac, je ozbiljan posao. Ako neko iz pomenutih kategorija nema iskustva i znanja iz oblasti advertajzinga i PR, onda je bolje da plati onome ko to ima, nego da svoj kakav-takav renome definitivno uništi.’

Poželeh da me nikad ne opali slava i zabluda da mnogo dobro pišem. Iako nisam pročitala ništa od navedene spisateljice, imala sam nekakav respekt prema instant slavi koju je stekla . Međutim, posle spoznaje da osim što najprostije pljuje neistomišljenike, angažuje druge da to rade uz nju osetih prema njoj samilost ekvivalentnu onoj prema Evi Ras od grupe boraca. Btw, Eva se u međuvremenu zgadila većini konzumenata Farme.

Ne cvili ako te ne boli, ne laj ako te ne svrbi.

p.s. Saznah u međuvremenu da su neke publicističke zverke čitale moje spise, tako da ne bi bilo čudno da je i ona. Stiče zaključak da je njena agresija imala drugi motiv osim mog neosećaja za slučaj Eve Ras.

Нема коментара:

Постави коментар