Obolele nam duše od zapaljenih drumova,
Gledam pored sebe, da li te još ima -
Tu,
gde u hodočašće ovaj put se pretvara,
Robovi smo naših početaka,
i dima.
Koraci nam u tragove pretvoreni
na mostu jednom gde osmesi su kazne,
Crna nam jedra pune blede sumnje -
Pišemo li priče
zvezdane, a prazne?
Nikoga ja nemam, sem tebe i neba.
Stegni moj glas k'o ruku ispruženu,
iako počeci tkivom kraja dišu -
Prigrlimo večnost, od svih odbačenu.
Нема коментара:
Постави коментар