31. 12. 2011.

Ispovest

Salvador Dali - Slomljeni most i san

Dobio sam san na poklon.
Na ovom svetu
nema surovijih stvari od Sunca i poklona.
To je bio san iz kog sam se probudio
da bih video da se nisam probudio
i da si me te noći ubila,

a znao sam da neću moći da pričam
o onome što sam u snu video.

Pratio sam otiske svojih stopala
nekim putevima
koji su u daljini sami sebe proždirali.
I tamo napred, u prolazu,
gledao sam sebe kako grizem zemlju

na kojoj si mi ostavila poklon
i otišla.

Prateći te, video sam reku
koja se u sebe bučno uliva.
Neki ljudi sa krvavim usnama
stajali su na blatnjavoj plaži
i dozivali drugu obalu,

a ja sam razmišljao kako sam bio srećan
dok nisam imao san.
I kako je taj san najdragocenije što imam.

Na drugoj obali ti si stajala
sa sviralom od peska i blata i krvi,
a ja sam one koji su dozivali
ubeđivao da mi ne trebaš.
Znali su da lažem, pa sam dozivao sa njima

pitajući se
kako to da si prolazna,
a da si ceo moj život.

Нема коментара:

Постави коментар