Lažu te da sam one noći,
dok pričao sam ulici kako znam gde ću,
prolaznike zvao imenom poznatim
i mrzeo ih ludo jer se ne okreću.
Lažu da ja sam ležao mrtav,
izmrcvarenog oka od letova i granja.
Da si na pitanja što postavljam sebi
jedini odgovor, o kome se sanja.
Lažu i da sam, dok si odlazila,
gledao za tobom. I da svakog puta
kad umorna šuma posrće za mnom,
moj pogled, k'o vučji, po severu luta.
Ja imam oči od vučjega bola,
iz čela ti, osećaš, rastu oči moje,
nisi dala sebi da vidiš se u njima
jer k'o stražar braniš sve nesreće svoje.
Нема коментара:
Постави коментар