30. 4. 2011.
27. 4. 2011.
25. 4. 2011.
BREAKING NEWS: Vladan Lukić priznao pobedu Partizana... Prećutno
Predsednik fudbalskog kluba Crvena Zvezda, Vladan Lukić, izdao je danas saopštenje u kome nije pominjao pobedu Partizana u prethodnom, 140. derbiju. Potpuno neočekivano, Lukić je prećutno, praktično priznao pobedu komšija. Najvernije pristalice crveno-belih se okupljaju ispred upravne zgrade da izraze nezadovoljstvo. Seksi redakcija ga je, tim povodom, pozvala na razgovor, čemu se Lukić rado odazvao.
Redakcija: Gospodine Lukiću, da li iz vašeg saopštenja broj 12856 možemo zaključiti da ne osporavate pobedu Partizana u prethodnom derbiju?
Redakcija: Gospodine Lukiću, da li iz vašeg saopštenja broj 12856 možemo zaključiti da ne osporavate pobedu Partizana u prethodnom derbiju?
Sveto trojstvo - Vinnie Jones
Piše: Nenad Pešić
Znate li ko je Vini Džons? Ne znate? Polako se udaljite od vašeg računara i počnite bežati glavom bez obzira, možda vam beg i uspe. Jer Vini nije bradata cava poput Čak Norisa, ili izvikani baletan u pederkastom trikou poput Klarka Kenta, koji ljude makljaju samo na filmu... On je lud, brz i juri ka tebi!!!
Znate li ko je Vini Džons? Ne znate? Polako se udaljite od vašeg računara i počnite bežati glavom bez obzira, možda vam beg i uspe. Jer Vini nije bradata cava poput Čak Norisa, ili izvikani baletan u pederkastom trikou poput Klarka Kenta, koji ljude makljaju samo na filmu... On je lud, brz i juri ka tebi!!!
23. 4. 2011.
21. 4. 2011.
19. 4. 2011.
12. 4. 2011.
8. 4. 2011.
Stari kov
Piše: Filip Živanić
U društvu i kulturi koji su degradirani u samim temeljima, u društvu čija se briga za mlade svodi na svakodnevno podsticanje i podgrevanje njihovih težnji za odlaskom iz ove zemlje, vest iz jedne osnovne škole u Gornjem Milanovcu otkrila je lice i naličje odnosa države prema mladima.
O čemu je reč. Naime, dežurni nastavnik osnovne škole ’’Sveti Sava’’ u G. Milanovcu podneo je direktoru škole prijavu jer je video da se grupa đaka, sedmog razreda, za vreme časa tehničkog obrazovanja, otima oko piva.
U društvu i kulturi koji su degradirani u samim temeljima, u društvu čija se briga za mlade svodi na svakodnevno podsticanje i podgrevanje njihovih težnji za odlaskom iz ove zemlje, vest iz jedne osnovne škole u Gornjem Milanovcu otkrila je lice i naličje odnosa države prema mladima.
O čemu je reč. Naime, dežurni nastavnik osnovne škole ’’Sveti Sava’’ u G. Milanovcu podneo je direktoru škole prijavu jer je video da se grupa đaka, sedmog razreda, za vreme časa tehničkog obrazovanja, otima oko piva.
1. 4. 2011.
Ulcinj - rezervat
Piše: Filip Živanić
Pisaću po sećanju. Onako kako se odrastao čovek seća nečega što je video i doživeo kao desetogodišnji dečak. Bez ulepšavanja, ali i bez preterivanja. Ne znam kako je danas, ali znam kako je bilo leta 1994. i 1995. godine. Čitav tekst je posvećen uspomeni na jedno ‘’letovalište’’.
U godinama rata, sankcija i bezbrižnog detinjstva, deca iz Čačka i okoline na more su odlazila na krajnji jug Crne Gore, u Ulcinj. Plaćanje na XY rata, cena koju inflacija do jeseni pojede, obezbeđen prevoz, ‘’obrok’’ i slične stvari bile su dovoljne da bračni parovi, izmučeni nemaštinom, pošalji svoju čeljad na more. Jbg, more je zdravo za decu. Imućnije porodice svoje članove bi vodile na nekakva ‘’prstenja’’ po Grčkoj. Većini je ostajao Rezervat. Čačanska opština, ili nekakva druga lokalna zajednica, ima(la) je svoje odmaralište u Ulcinju, zvano ‘’Ovčar’’. Iskreno, grad Ulcinj nikada nisam video, mlađe generacije su mi kasnije pričale da su odlazile i u sam grad. Video ga nisam i lično mislim da nas je neko lagao i da u blizini odmarališta nikakav grad nije postojao. U Čačku se onaj ko nije posetio Rezervat smatra izopštenim čudakom. Mislim da su i vojnu obavezu ukidali onima koji prođu kroz ovo ‘’odmaralište’’.
Pisaću po sećanju. Onako kako se odrastao čovek seća nečega što je video i doživeo kao desetogodišnji dečak. Bez ulepšavanja, ali i bez preterivanja. Ne znam kako je danas, ali znam kako je bilo leta 1994. i 1995. godine. Čitav tekst je posvećen uspomeni na jedno ‘’letovalište’’.
U godinama rata, sankcija i bezbrižnog detinjstva, deca iz Čačka i okoline na more su odlazila na krajnji jug Crne Gore, u Ulcinj. Plaćanje na XY rata, cena koju inflacija do jeseni pojede, obezbeđen prevoz, ‘’obrok’’ i slične stvari bile su dovoljne da bračni parovi, izmučeni nemaštinom, pošalji svoju čeljad na more. Jbg, more je zdravo za decu. Imućnije porodice svoje članove bi vodile na nekakva ‘’prstenja’’ po Grčkoj. Većini je ostajao Rezervat. Čačanska opština, ili nekakva druga lokalna zajednica, ima(la) je svoje odmaralište u Ulcinju, zvano ‘’Ovčar’’. Iskreno, grad Ulcinj nikada nisam video, mlađe generacije su mi kasnije pričale da su odlazile i u sam grad. Video ga nisam i lično mislim da nas je neko lagao i da u blizini odmarališta nikakav grad nije postojao. U Čačku se onaj ko nije posetio Rezervat smatra izopštenim čudakom. Mislim da su i vojnu obavezu ukidali onima koji prođu kroz ovo ‘’odmaralište’’.
Пријавите се на:
Постови (Atom)