Dok hodam kroz polje rascvetalih smrti,
svaki cvet miriše na budućnost blisku.
Ova zemlja samo
slaže snove mrtve,
metar,
po metar...
U zagrobnu nisku.
Razbijeni se pogledi prosuli po putu,
staklo od očiju tragove pokriva.
A snovi uporno,
metar,
po metar...
Padaju od budućeg,
preozbiljnog štiva.
Ja sam zver svoga srca,
samo jedan blesak -
kakvu pravi štetu.
Okružiće vas neobično cveće,
iz moje će smrti
nići podsmeh svetu!
Jezivo,ali lepo....
ОдговориИзбришиne čitam često poeziju, ali ovo je jedna od najlepših pesama koju sam pročitao..
ОдговориИзбриши