U meni je noćas jedna pesma
umrla.
I nisam dao da čuješ tih
glas zlog i pustog i privlačnog,
jer ja sam noćas ubio stih.
Opojni miris pesme pokojne,
dok prinosim glavu smrti k'o cvetu,
ne dam da ikad dođe do tebe,
do lepog tela, put moje kobi,
dok bežim od pesme, bežim od sebe.
Ljubav je naša od misli nespokojnih.
Dok ponor mog oka strašnu žetvu čeka,
pokoriću se misli da nema te za mene.
U grobu pesme moje ostani daleka.
Нема коментара:
Постави коментар